Ispočetka

I ovog jutra si
Otvorila oči kao po kazni
Malo tumarala po hodnicima noći
I vidjela da su prazni

Nisi mogla, nisi mogla ni u snu
Tako nešto da zamisliš
To nisi pisala ni pod razno
Da bi jedno, da bi jedno mjesto
S tvoje strane jastuka
Zauvijek moglo ostati prazno

Počnimo ponovo ispočetka
Bol je sve što ostaje od imetka
Počnimo ponovo ispočetka
Ko to zna gdje će nas odvesti rijeka

Trebat će vremena da zasvira tišina
U tvojim grudima
Trebat će vremena da se otvori vitrina
Sa novim čudima

Tražila si, tražila si nešto što
Bog nije stvorio
Ljubav, a da u njoj zrno sumnje nema
Tražila si, tražila si čovjeka
Koji bi te volio
Samo zbog tebe, a takvoga nema

Počnimo ponovo ispočetka
Bol je sve što ostaje od imetka

Ovo što imamo sad
Sve od kolijevke do groba
Uvijek je bila, znaj
Skupa i luksuzna roba
Ti ideali što
S vremenom prijete da izblijede
Kad čovjek i žena u ljubavi
Zajedno osijede